Alice Ferney
Ljubavni razgovor


Razgovor između mlade žene Pauline i starijeg muškarca Gillesa dugotrajan je ljubavni pothvat. Radnja započinje njihovim prvim susretom: večera udvoje. A zatim se na tristo stranica odvija strastven obred… U svojoj knjizi A. Ferney izmjenjuje intimni razgovor sa slikom nekolicine parova podijeljenih u dvije različite zabave, tijekom iste večeri. Dok muškarci zajedno gledaju prijenos boksačkog meča, žene su se okupile na drugoj strani. Stvoren je kontrapunkt između ljubavi u povojima i profane ljubavi izložene protoku vremena.

Budući ljubavnici najprije vode nekakav prikriveni dijalog u kojem ispituju partnera. Prilaženje, primisli, bezazlene riječi, sramežljivost, smjelost. Ferney daje duboku sliku početnog razgovora…. Dvoje sugovornika naizmjenično prolaze kroz faze pune nade, euforije i sumnje.

A. Ferney, na dvije se razine bez prestanka igra ljubavnom paradom; izvana i iznutra, iznad i ispod. Svaki tren poneka jasna riječ, jedno priznanje što probija tanku ovojnicu privida. Razgovor je istovremeno slaganje i odmak. Sklad i nesporazum.

Razgovor ostalih parova nije pravi ljubavni razgovor već debata o ljubavi. Poeziji ljubavnika neprestano se suprotstavlja proza supružnika. A. Ferney uspjela je tom zboru glasova dati volumen, različitost i ljudsku istinu.

IZ KRITIKA

Alice Ferney savršeno opisuje očaranost i zatočenost duha podložna Erosu. Njezin istančani prikaz žestine osjećaja otkriva grešnu prirodu preljubničkog odnosa. Ne bacajte kamen na preljubnicu pjevao je Brassens… To bi mogao biti epigraf ovom romanu.
Valeurs Actuelles

Gracilno pismo A. Ferney skladno je prenijelo sve meandre zavođenja, istančano razotkrilo svaku kretnju, sva skrivanja i strast.
Elle

Poeziji ljubavnika neprestano se suprotstavlja proza supružnika.
Le Figaro Litteraire

… O čemu razgovaraju ljubavnici? O sebi, samo o sebi, o ljubavi koju svaki od njih vidi u zrcalu onoga drugoga: «Ljubav očekuje da joj pričamo o njoj samoj.» Naravno, na kraju će završiti u krevetu, ne toliko zbog Gillesova nagovora, koliko zbog Paulinine upornosti: «Njezinim je žilama teklo proljeće.»
Ovo je bit te pametne knjige, razgovor. Možda nikada ranije jedna žena nije uspjela pronaći prikladnije riječi kojima će opisati sve ono skriveno i neopipljivo, kojim će ispričati kako se rađa taj osjećaj ljubavi, kako se održava, kako se njegovo tkanje neprestano trga i obnavlja kroz suptilnu igru pod maskama: poput komorne glazbe koja dugo odzvanja sa svojim kontrapunktima, varijacijama, istovremeno nježna i okrutna, osjenčana i blistava, poput Schubertove sonate.
Epok

Priča je to o Paulini i Gillesu koji dijele jednu tajnu; čitav talent Alice Ferney sastoji se u tome da im ne sudi i ne ispričava ih.
L'Express

Kao kontrapunkt ljubavnom razgovoru, ostali parovi prijatelja vole se i razdiru, svaki od njih svirajući melodiju u velikoj partituri života udvoje: ljubomora, samoća, nestanak ljubavi, žudnja, rastava, agresivnost, majčinstvo, nevjera, indiferentnost...
Elle

«Putovanje u tajnu ljubavi i želje, nalik na Stendhalov «Del'amour.»
Lire

Izvanredna anatomija suvremene ljubavi.
Bestseller

Prekrasno promišljeno, sastavljeno i doživljeno. Ova priča o životu izvanredno je postignuće.
Le Figaro


ODLOMAK IZ KNJIGE

Promatrali su se već odavno, na drugim mjestima. Prikriveno zanimanje za onoga drugoga, njihova nijema pohlepa dok su tražili pažnju, bezbrojni pogledi i njihova neodoljiva pobuda, sve je to zastalo na njima. Gorljivost ljubavnika koja ih je obavijala bila je očita već na prvi pogled. Željeli su da ih nitko ne primijeti, a događalo se upravo suprotno. Gotovo je nemoguće potpuno prikriti žudnju! Ma koliko bilo uznemireno, tijelo govori o svemu što proživljavaju srca ljubavnika: divlje lupanje, uzbuđenost, podrhtavanje. Srce odaje sve ono što ih zbližava, svjetlo radosti ne može se skriti. Tajnu bliskosti moguće je zaštititi samo iza zatvorenih vrata, samo iza zastora i zidova moguće je skriti intimnost i pritom ne ubiti neodoljivu privlačnost. Lako ih se moglo prepoznati jer, iako su samo hodali jedno pokraj drugoga, potpuno su osvojili jedno drugo. On zanesen promatranjem, ona ushićena i uhvaćena u mrežu jednog pogleda, zajedno su širili oko sebe blaženstvo koje resi početak jedne veze i to je plijenilo pažnju. Ritam njihova hoda, koji će se kasnije prekinuti zbog smijeha i prenemaganja, usklađen kao po dogovoru, ujednačen i razigran, svjedočio je o tome da ne moraju ništa obaviti, niti ikamo stići. Njihov večerašnji susret, tajnoviti plod jedne privlačnosti, njihovo ushićenje, njihove šutnje i njihov smijeh, sve se to kao na dlanu nudilo prolaznicima, sve je bilo odgonetnuto. Oblik udvaranja koji je poprimila njihova žudnja pretvorio se u pravu predstavu, što se vjerojatno zbiva sa svakim udvaranjem: putovi su uvijek isti i svi koji su barem jednom njima kročili otprve mogu prepoznati držanje blisko onima koji lete ususret ljubavnoj vezi. A njih su dvoje letjeli.



AUTORICA O KNJIZI

Znam što je ljubav na prvi pogled, kaže Alice Ferney, doživjela sam je prije deset godina sa svojim suprugom. Ali ako se dogodilo jednom, zašto se ne bi ponovilo, iako nam je život već sređen? Uvjerena sam da žena može voljeti dva muškarca u isto vrijeme. Muškarci su to već odavno dokazali. Odgojene smo u smislu seksualne isključivosti, čednosti i ljubomore. Idiotski. Nije seks taj koji seksualnom odnosu daje važnost već žena. Intenzitet ljubavi koju osjećamo prema svom partneru ne ovisi toliko o seksualnom životu iako je on odraz intenziteta ljubavi.
Željela sam napisati knjigu o žudnji, kaže Alice Ferney, analizirati genezu jedne žudnje. Pokazati na koji se način ona rađa u ženama, a kako u muškarcima. I koliko puta se rađa, jer glavni junaci romana već su doživjeli ludu strast. Već su zaljubljeni. Ona u svoga muža, a on još uvijek vezan uz svoju ženu koja je zatražila rastavu da bi ga kaznila zbog njegove nevjere. Sve to neće spriječiti novu žudnju, novi susret, novu strast.

Glavna junakinja se odluči: draža joj je grižnja savjesti od kajanja. Upravo u tome i jest središnje pitanje romana. Je li nužno imati grižnju savjesti kada vam život ponudi drugu priliku, drugu vožnju na vrtuljku, drugu opijenost? Treba li se oduprijeti čarima novog susreta? Treba li se odreći užitka spoznaje da se sviđamo jednom muškarcu, osjećaja da smo željeni, zavođeni, da nam se netko udvara? Pauline, glavna junakinja, nije se zasitila potrebe da se svidi. Zasitimo li se ikada? Ima nečeg taštog u našoj potrebi da budemo voljeni, da nam se dive, priznaje autorica romana, možda je čudno, ali žena se može zaljubiti u muškarca koji ne skida pogled s nje i koji žudi za njom. Ta je žudnja uznemiruje, budi je, radi se o mimikriji: da, on me želi, znači da ga mogu voljeti. Muškarac pokreće ljubavnu priču svojim pogledom, svojom upornošću, udvarajući se. Ali, žena je ta koja će odlučiti hoće li se priča nastaviti ili ne.